Poema Maya IX CHÉEL







IX CHÉEL




Ix-K’uj, p’úul ti’ yo’omchaja’an ko’olelo’ob, Aj sat sayabil ti’ chéel
Kusamil a tomoxchi’ yéetel ch’oojtak náachil
ich a tuuch ti’ chawayo’ob ku ch’ujukkinsik ta’ab.

Ko’olel kaab, jobon ti’ síijsajul,
jo’olje u julte’ báabil cheem benel weenel tu t’iinaj u ch’ench’enki k’ato’
ti’ a tomoxchi’ wíit’il ti’ ye’ebe’.

Ku lóokankil in maaya k’i’ik’el,
le k’iine’ túun ajsik le amayte tuunicho’ob t’ona’ankunsk payalchi’
ti’ tu moots me’ex cháak,
le kayo’ob ku xik’nalo’ob, ku yawate ch’íich’o’ob yóok’ol u paalil síit’ ti’ amal kuklil.

X-Ch’úupal- chiich, sak pakal- chiich,
jiit’e poopo’ utia’al a k’aameen ti’ looleen’, yéetel a wich uj ti’ bolon ulis,
ti’e nalo’ bíin u xo’otok in tuucho’.

Bejla’e’ le ka’ane’ ku ka’a kuxkintik u pa’ muuk’, k’iine’ ku búukintik u boox ya’ax nook’o’,
k’o’ox ku yuk’ik u sáasil ban k’áak’e’
yéetel ti’u péeksul ti’ sóol áako’ob yéetel jalalo’ob ku julik u xanabi’ in óok’ote’.





                           IX CHÉEL


Diosa cántaro de parturientas pródigo manantial en arco iris, Cozumel tu oráculo con azules lejanías endulza sal en ombligo de corales.

Mujermiel, colmenar de creación, ayer lanzada de remo desvelado tensó el silencio terracota
a tu augural cintura de neblina.

Mi sangre maya hierve
tiempo catalizado en las baldosas ensalmo alucinante
en la raíz del musgo,
los peces vuelan y las aves graznan sobre el salto infantil de cada oleaje.

Abuelaniña, torcazabuela
teje el petate para recibirme en flor,
y tu faz lunar con nueve menstruaciones en la mazorca cortará mi ombligo.

Hoy el cielo revive su agonía
el sol se arropa en manto negribronce, hosco abreva la luz de la fogata,
y al ritmo de tortugas y carrizos enhebra la sandalia de mi danza.



Javier A.Gómez Navarrete



Comentarios

Entradas populares